ANDREJ VIŠTICA: Samo počnite!!! {Blog Intervju}

“Kratko i jasno: „Počni!“. Ja sam jedno vrijeme oklijevao jer sam mislio da se sportom bave samo profesionalci i bilo me strah da se ne osramotim. Ali taj strah je bio neutemeljen, jer su svi jednom bili početnici, tako da znaju kroz što prolaziš i sigurno ćeš od ostalih dobiti samo podršku.”

Za triatlonce je ovo najbitniji period godine. Iako će većina reći da zima ima svoje adute kada su u pitanju treninzi (trenažeri, trake za trčanje, plivanje u bazenu) ipak plivanje u jezeru ili moru, vožnja bicikla na cesti, kao i trčanje u prirodi prava su priprema za predstojeću sezonu.

Za mnoge od nas, ciljevi su postavljeni. Neki će na Ironman trke, neki će na olimpijske distance a neki će se po prvi put oprobati u ovom vrlo kompleksnom i zanimljivom sportu.

Dok ovih dana vrtite pedale, mjerite puls, i vježbate zaveslaje, mi smo iskoristili momenat i napravili kratak intervju sa jednim od najuspješnijih triatlonaca sa naših prostora.

Andrej Vištica se već dvanaest godina uspješno bavi triatlonom. Iako svoj profesionalni put krči od 2014-te godine, Andrej iza sebe ima puno ozbiljnih i respektabilnih rezultata. Sedmostruki je prvak države, nekoliko uspješno završenih Ironman trka i pobjednik je Evropskog prvenstva u dugom triatlonu 2013. godine u Francuskoj.

Andrej nam je dao malo slobodnog vremena između dva treninga i odgovorio na neka naša pitanja.

  • Šta te motivisalo da počneš da se baviš triatlonom? Opiši nam osjećaj sa prve trke?

Vjerojatno sam se zasitio studentskog života, pa sam se pred kraj studija naglo zainteresirao za sport. Krenuo sam s teretanom, a uskoro, kad su stigli topliji dani, počeo sam trčati vani kao zagrijavanje za teretanu. Međutim, to me puno više privuklo pa sam teretanu izbacio a više se posvetio trčanju. Nedugo zatim sam tražeći informacije o trčanju naletio na triatlon. To mi se činilo kao pravi izazov pa sam odlučio pokušati. Bila je jesen tako da sam trenirao 7-8 mjeseci dok nisam nastupio na prvoj utrci. Bio je to sprint triatlon u Ptuju. Osjećaj je bio odličan i tada sam još više „zagrizao“.

  • Da li se nešto promijenilo u tvom životu od kad si počeo da se baviš triatlonom?

Promjenilo se puno toga. Najveća promjena je da sam od hobija napravio posao.

  • Koje je tvoje najbolje iskustvo sa trke do danas?

Definitivno pobjeda na Europskom prvenstvu u dugom triatlonu u Vichy-u 2013. Ne samo zbog ostvarenog rezultata nego zbog svega što je prethodilo toj utrci. Do tada sam već 6-7 godina kombinirao posao i trening, što mi nije ostavljalo nimalo slobodnog vremena tako da su svi ostali aspekti života patili. Cilj mi je bio da pokušam od hobija napraviti posao, ali te godine sam napunio 30 godina, rezultati su par godina stagnirali i počeo sam razmišljati da li je vrijeme da dignem ruke i počnem živjeti normalnijim životom. Čak mi ni ta sezona do te utrke nije bila nešto posebno dobra, ali tada se sve otvorilo. Nakon te pobjede sam dobio priliku da se profesionalno bavim sportom, što mi je dugo godina bio cilj. Ne krajnji cilj, nego nekakav međucilj, nužan za ostvarenje još obziljnijih rezultata.

  • Opiši nam tvoj omiljeni trening?

To zavisi dosta o dobu godine i vremenskim uvjetima. Trenutno su to duge vožnje biciklom.

  • Šta te inspirisalo da postaneš Ironman? Šta ti se promijenilo u životu? Da bi postao Ironman koje karakterne osobine bi izdvojio kao ključne?

Čim završiš triatlon, bilo koje distance, Ironman ti postaje neki dugoročni cilj. Vremenom sam shvatio da mi duže utrke leže, tako da me to još više povuklo na duge pruge. Za tako dugu utrku glavna osobina koju moraš imati je upornost. Bez toga teško ide.

  • S kojim si se najvećim izazovom susretao u toku priprema za Ironman trku?

Najveći izazovi su mi bili dok sam kombinirao posao i 2 treninga dnevno. Svako jutro sam se ustajao u 5:00 da bi mogao u 6:00 biti na bazenu i to je trajalo 7 godina. Da vas ne preplašim, za nekoga tko planira samo završiti Ironman, čak i u respektabilnom vremenu, 2 treninga dnevno nisu nužna. Međutim, moji ciljevi su bili nešto viši.

  • Mnogi ljudi triatlon posmatraju samo kroz fizičku pripremljenost i istrajnost ne uzimajući u obzir mentalnu pripremu i snagu za tako naporne trenige i trke. Šta je po tebi teže u pripremifizička ili mentalna snaga? Ili jedno bez drugog ne funkcioništu.

Ja bi rekao da jedno drugo nadopunjuju. Kroz fizičku pripremu dođe i mentalna snaga. Kad odradiš treninge počneš vjerovati da ćeš odraditi i utrku. Isto tako, kroz treninge prođeš kroz neke teške trenutke kojih se sjetiš kad ti na utrci padne na pamet misao o odustajanju. Na primjer: „Nisam se cijelu godinu ustajao u 5h da sad odustanem“ i sl.

  • Daj nam neke detalje, šta se to dešava u glavi čovjeka u toku trke i kako na tim dužim iscrpnim trkama čovjek drži koncentraciju?

Ja nastojim glavu držati u sadašnjem trenutku, a ne razmišljati o tome koliko je još ostalo. Razmišljam o tome da uzimam dovoljno kalorija i tekućine, pazim na tempo da se ne zaletim previše na startu i sl.

  • Šta je sledeće za tebe? Kojim sledećim ciljevima težiš?

Glavni cilj je ostvariti dobar rezultat na svjetskom prvenstvu na Havajima, a volio bih i pobjediti na jednoj od službenih Ironman utrka.

  • Koji savjet možeš dati nekom ko bi tek počeo da se bavi triatlonom.?

Kratko i jasno: „Počni!“. Ja sam jedno vrijeme oklijevao jer sam mislio da se sportom bave samo profesionalci i bilo me strah da se ne osramotim. Ali taj strah je bio neutemeljen, jer su svi jednom bili početnici, tako da znaju kroz što prolaziš i sigurno ćeš od ostalih dobiti samo podršku.

 

2019-05-02T21:00:06+00:00